Poštovani roditelji/skrbnici!

U situaciji pandemije i globalne promjene životnih okolnosti u kojima se nalazimo prenosimo vam neke preporuke i savjete važne za olakšavanje i bolju prilagodbu.

Za početak važno je znati da su briga, strah i nelagoda osjećaji za koje je prirodno da se javljaju u ovakvim okolnostima. Ne treba ih potiskivati i izbjegavati, ni kod sebe ni kod djeteta, nego mirno prihvatiti, znajući da nam oni pomažu da se odgovorno ponašamo i tako štitimo sebe i druge.

Djeca najviše uče promatrajući kako se mi odrasli ponašamo i osjećaju emocionalnu klimu oko sebe. Zato je dobro s njima razgovarati o tome kako se mi i oni osjećaju i što nam može pomoći kada se tako osjećamo ( pr. razgovor, igra, omiljene aktivnosti, tuširanje…) i potaknite ih da otkriju što njima pomaže.
Ne treba izbjegavati ni razgovor o korona virusu. Ako ne pričamo o nečemu, djeca zapravo mogu više brinuti. Prvo ih trebamo slušati i pitati, pa tek onda iznijeti neke činjenice i s djecom proći pravila koja su sada bitna;
Djeca predškolske dobi ne trebaju znati mnogo detalja. Važno je umanjiti njihovu zabrinutost za svoju sigurnost ili članove obitelji.

Može im se i reći:
“Baka i djed će ovih dana biti više doma i manje izlaziti van kako bismo osigurali da se ne zaraze.”
Pitanja koja djeca ovog uzrasta mogu postaviti i mogući odgovori:
Pitanje: “Hoću li ići u vrtić za dva dana?” “Kad ćemo ići Lari na rođendan?”
Odgovor: “Sada ćemo malo više dana biti zajedno kod kuće. Ti nećeš ići u vrtić, a mama i tata neće ići na posao jer je malo više ljudi bolesno i moramo paziti da ostanemo zdravi. Igraonica u kojoj je Lara htjela slaviti rođendan je sad zatvorena zbog bolesti. Larina mama će nam javiti kada Lara bude mogla slaviti rođendan.”
Pitanje: “Zašto ne mogu ići s mamom/tatom u dućan?”
Odgovor: “Znam da jako voliš ići sa mnom u dućan. Sada, zbog čuvanja tvog zdravlja i ostalih članova obitelji, važno je da što rjeđe izlazimo van, da što brže obavimo kupnju i da nas što manje ide van. Možeš mi reći što želiš da ti donesem iz dućana. Kada bolest nestane, moći ćemo ponovno ići u dućan kao i prije.”

Općenito, svakom djetetu treba pristupati individualno, prvo saznati što ono već zna i što misli i osjeća o tome, a zatim mu ponuditi da nas pita što god ga zanima. Priznajte njihove osjećaje i uvjerite ih da je prirodno osjećati strah od ovakvih stvari, ali im ukažite i na to što sve radimo da se zaštitimo.
S djecom rane dobi možda nećete morati razgovarati o pandemiji, samo ih podsjećajte na dobre higijenske navike.
Budite iskreni prema djeci. Djeca imaju pravo na istinite informacije o onome što se događa u svijetu, ali odrasli imaju odgovornost da ih čuvaju od ugroze. Koristite jezik koji je prilagođen njihovoj dobi, gledajte njihove reakcije i budite osjetljivi na njihovu zabrinutost.
U redu je da nemate odgovore na sva pitanja. Iskoristite priliku da zajedno istražite odgovore. Web stranice Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i UNICEF-a odlični su izvori informacija. Objasnite im da neke informacije koje čuju ili pročitaju nisu točne i da je najbolje vjerovati stručnjacima.

Kako bi djeca usvojila zdrave načine suočavanja sa stresom važno je da ih mi primjenjujemo;

• Prepoznajte što vas uznemirava i kako reagirate na to (što pritom mislite, osjećate i kako se ponašate)
• Držite se rutine – nešto staro, nešto novo. Planiranje i usvajanje novih rutina koje nas usmjeravaju i povezuju s onim što nam je doista važno u životu, najbolji je recept za mentalno zdravlje.
• Prepoznajte nešto dobro za vas u ovoj situaciji (pr. Imamo više vremena za obitelj, za hobije) i ne razmišljajte previse o tome što će se dogoditi, već se usmjerite u sadašnjost.

Uključite sebe i obitelj u ugodne aktivnosti – ugodne aktivnosti pomažu da poboljšamo svoje raspoloženje, tako da je veoma važno da radite stvari u kojima uživate. Osmislite aktivnosti u kojima uživate i vi i dijete, a koje možete raditi kod kuće i to svakodnevno. Na primjer, slušanje glazbe, gledate omiljene filmove, vježbate kod kuće, spremate ukusne obroke i uživate u ukusu hrane u trenutku, čitate knjigu, igrate društvene igre, dogovorite susrete sa prijateljima i obitelji preko internet programa ili imajte telefonske razgovore. Iskusite ugodna iskustva tako što ćete ih iščekivati, u njima uživati u trenutku kada se dešavaju, i o njima razgovarate i kada se završe.
Negiranje neugodnih osjećaja ili očekivanje da ih se prekine, mogu dodatno frustrirati te intenzivirati neugodne osjećaje. Stoga je važno razumjeti, priznati i normalizirati sve neugodne osjećaje koje i odrasli i djeca mogu osjećati. Promislite o svakodnevnoj komunikaciji s osobama do kojih vam je stalo, vašom djecom, i gradite ju na odnosu ljubavi, brige, povjerenja i poštovanja.
Slušanje i razumijevanje je način pružanja podrške koji pomaže i umiruje, pri čemu ne uzima puno više vremena od prigovaranja koje nerijetko preraste u konflikt i nezadovoljstvo.
Dajte djeci svoje vrijeme i slušajte ih:
– Često roditelji nemaju puno vremena, no djeca niti ne zahtijevaju puno.
– Često roditelji imaju potrebu zaštititi djecu i riješiti im sve probleme, no oni uglavnom ne žele savjete i rješenja, već da ih se sasluša.
Pričajte s djecom o osjećajima i recite im par riječi koje puno znače:
– umjesto ”Nemaš se čega bojati” djetetu reći ”Svi se ponekad bojimo, reci mi čega je tebe strah”.
– umjesto ”Zločest si prema sestri” djetetu reći ”Vidim da ti je teško sa sestrom, ali to što si napravio nije u redu, reci što ti smeta pa da vidimo što možeš učiniti”.
Koristite tehnike distrakcije i samosmirivanja:
– Naučite ih da broje do 10 (u sebi, na glas, na stranom jeziku) ili ih usmjerite na neki njima važan predmet (neka se fokusiraju na njega, opišu ga) – za to je potrebna koncentracija, a što je ona usmjerenija, intenzitet emocija se smanjuje.
– Naučite ih da uzmu pauzu dok ne steknu kontrolu nad svojim emocijama – time uvažavate njihove osjećaje, no istovremeno postavljate granice samokontrole (u redu je biti ljut i uznemiren, ali nije u redu govoriti ružne riječi, bacati stvari i sl., nad ponašanjem trebamo naučiti imati kontrolu).
– Naučite ih polaganom i dubokom disanju (kao prilikom liječničkog pregleda ili puhanja balona ili gašenja svijeće) kojem si mogu pomoći sami sebe smiriti.

Ova nas sitacija podsjeća koliko smo zapravo svi povezani međusobno jer zdravlje drugih ljudi u svijetu itekako se tiče svih nas i o njemu ovisi i naše zdravlje. Svima nam je potreba imati netkoga kome vjerujemo, tko će nas smirenošću utješiti. Zato budimo blagi prema sebi i prema djeci i znajmo da je najbolje što možemo napraviti – slijediti preporuke značajnih stručnjaka. To nam daje mogućnost za djelovanje, a djelovanje samo povećava i našu sigurnost i osjećaj sigurnosti.
Kakvu djecu želimo, tako se trebamo ponašati. Ako želimo odgovornu djecu, moramo se ponašati odgovorno. Zapitajmo se; jednom kada naša djeca odrastu, čega bismo željeli da se sjećaju iz našeg roditeljstva?

Stručni suradnik psiholog

Za savjet psihologa se možete obratiti i na mail vrtića, uz napomenu; ZA PSIHOLOGA.