Spremnost djeteta za polazak u školu

Polazak u školu predstavlja veliku promjenu u životu djeteta. Dijete ulazi u svijet koji se po mnogočemu razlikuje od života u obitelji i vrtiću što zahtjeva ponovnu prilagodbu. Dijete se odvaja od obitelji, vrtićkih prijatelja i svojih odgajatelja. Uspješno snalaženje u školi ovisi o spremnosti djeteta za polazak u školu tj. o cjelovitom razvoju i odgoju koji su prethodili od najranije dobi. Ukoliko dijete ima razvijenu pozitivnu sliku o sebi, socijalne vještine i emocionalnu stabilnost, lakše će prihvatiti sve promjene koje ga očekuju u novom razdoblju života. Priprema djeteta za školu zapravo počinje od djetetovog rođenja, stoga brigom obitelji i vrtića za optimalan razvoj tijekom cijelog predškolskog razdoblja stvaramo uvjete za razvoj uspješnog školarca.

Za učenje svakog novog znanja ili vještine postoji optimalno vrijeme za to odnosno zrelost. Zbog toga je vrlo važno hoće li dijete krenuti u školu u pravom trenutku za njega, tj. u trenutku njegove zrelosti za to.

Spremnost ili zrelost za školu je kombinacija različitih sposobnosti, vještina, znanja, navika i motivacije što omogućuje djetetu uspješno svladavanje propisanog nastavnog plana i programa. To je rezultat međudjelovanja razvoja i učenja, a odnosi se na socio-emocionalnu, spoznajnu, govorno-jezičnu i tjelesnu zrelost.

Socio – emocionalna zrelost uključuje prepoznavanje i samoregulaciju emocija, odgađanje zadovoljenja vlastitih potreba, određenu razinu tolerancije na frustracije, prihvaćanje neuspjeha, spremnost na odvajanje od roditelja, spremnost za uspješno ostvarivanje komunikacije s vršnjacima i odraslima, samostalnost i suradnju. Vrlo važna je i motiviranost djeteta za predvježbe čitanja i pisanja.

Spoznajna zrelost uključuje primjerenu pažnju i koncentraciju (15 – 20 min), znanja o sebi, obitelji, prirodi i prirodnim pojavama, numeričko poimanje, vizualnu percepciju, prepoznavanje i imenovanje boja, orijentaciju u prostoru i vremenu te uočavanje veza i odnosa među stvarima i pojavama.

Govorno – jezična zrelost uključuje usvojenost gramatičkih pravila, jasan izgovor glasova, praćenje i razumijevanje uputa, rječnik koji se odnosi na svakodnevne pojave i predmete, priopćavanje svojih misli i potreba,  glasovnu analizu i sintezu – rastavljanje riječi na glasove (1. glas i zadnji u kraćim riječima) i spajanje glasova u riječ (dijete ne treba znati čitati prije polaska u školu).

Tjelesna zrelost uključuje vještinu koordiniranih pokreta i ravnoteže u svim oblicima prirodnog kretanja (od grube motorike – hodanje, trčanje, penjanje, kolutanje, hvatanje do fine motorike – pokretljivosti šake, okulomotorne koordinacije, grafomotorike), tjelesnu razvijenost (visina, težina), razvijenost vida i sluha (ili uz primjerena pomagala), usvojene navike hranjenja, spavanja te uspostavljena kontrola fizioloških funkcija. U prvom razredu će dijete morati ovladati specifičnim psihomotornim vještinama – čitanjem i pisanjem, koje su temeljne vještine za cijelo daljnje školovanje. Zato je vrlo važno da do tada stekne dovoljno spretnosti ruke i prstiju te razvije dovoljnu vizuomotornu koordinaciju.

Polaskom u školu dijete odjednom postaje dijelom jedne organizirane i strukturirane sredine gdje će se izlagati sustavu vrednovanja i natjecanja te doživljavati uspjehe, neuspjehe i kritike što u početku zna biti bolno za mnogu djecu. Prvi će se puta susresti s pravim obavezama, osjećajem odgovornosti i novom organizacijom života.

Dijete će biti motivirano za učenje ako mu je stav prema školi pozitivan. Ta motivacija će mu pomoći da lakše uči te podnese privremene krize i neuspjehe, koji će mu služiti kao signal da pojača napor ili promijeni svoje ponašanje.

Važno je ne zaboraviti da igra ne prestaje odlaskom u školu, ona je djetetova stalna potreba. Dijete treba imati vremena za igru jer kroz igru dijete najlakše uči, opušta se i zabavlja, razvija ponašanje usmjereno cilju, razvija motoriku, maštu, koncentraciju, mišljenje, obogaćuje govor, usavršava vještine komunikacije i osjeća se dobro.

Savjeti za poticanje spremnosti za školu kod djeteta:

  • Budite podrška u izražavanju svih djetetovih emocija
  • Ne opterećujte dijete svojim prevelikim očekivanjima, naglasak stavite na trud, a manje na uspjeh
  • Potičite suradnju s drugima
  • Potičite djetetovu samostalnost (briga o sebi, služenje telefonom, uzimanje obroka,..)
  • Zadužite dijete sitnim zadacima (spremanje, sudjelovanje u pripremi obroka, briga o biljci, kućnom ljubimcu, odlazak u trgovinu…)
  • Postupno pripremajte dijete na promjene koje ga očekuju prelaskom iz vrtića u školu
  • Pohvalite dijete za sve pozitivno što napravi, ali još važnije – što pokuša napraviti; ukoliko je dijete pogriješilo, treba pohvaliti pokušaj, no ukazati i na pogrešku – poticati djetetovo samopouzdanje i dobro mišljenje o sebi
  • Izbjegavajte oštre kritike i kazne – one samo produbljuju osjećaj neuspjeha te pojačavaju strah od pogreške ili kazne
  • Uvažavajte osobitosti svog djeteta – potičite one aktivnosti u kojima je dijete uspješno jer se na taj način jača njegovo samopouzdanje te se stvara motivacija i poticaj za one aktivnosti u kojima je dijete manje uspješno
  • Poučite dijete snalaženju u prometu i utvrdite najsigurniji put do škole
  • Igrajte društvene igre
  • Listajte dječje časopise, slikovnice, knjige
  • Razgovarajte o svemu
  • Podržavajte i razvijajte radoznalost djece i inicijativnost u traženju odgovora
  • Usmjeravajte pažnju na događanja u prirodi, društvenoj okolini
  • Razgovarajte s djetetom potpunim, pravilnim gramatičkim rečenicama
  • Potičite dijete na samostalno prepričavanje sa što više detalja (događaji, priče, filmovi)
  • Svaku  spontanu situaciju koristite za bogaćenje rječnika (imenovanje, opisivanje,..)
  • Ukoliko primijetite određena odstupanja u govoru (npr. nepravilno izgovaranje nekih glasova) svakako se obratite logopedu
  • Omogućite djetetu mnogo različitih oblika kretanja (trčanje, vožnja biciklom, skakanje, vučenje, vrtnju, spuštanje, ljuljanje, penjanje,..) kroz boravak u prirodi
  • Omogućite djetetu crtanje, slikanje, izrezivanje, lijepljenje, nizanje perlica, modeliranje tijesta / gline, zakopčavanje dugmadi, guljenje voća prstima (naranče, mandarine), rad sa štipalicama i sitnim predmetima ili bilo koje druge aktivnosti koje uključuju mišiće prstiju i šake kako bi se poticao razvoj fine motorike tj. grafomotorike
  • Prenesite djetetu svoj pozitivan stav prema školi, ali nastojte dati realnu sliku bez uljepšavanja ili zastrašivanja

I na kraju važno je naglasiti da nije potrebno učiti dijete čitati i pisati prije polaska u školu, već je dovoljno da dijete usvoji specifične:

  • grafomotoričke vještine koje su preduvjet za usvajanje vještine pisanja (poticati pravilno držanje olovke, razvijanje fine motorike šake, vježbanje okulomotorne koordinacije, precrtavanje…)
  • predčitalačke vještine koje su preduvjet za usvajanje vještine čitanja (poticati interes za slova, prepoznavanje i imenovanje prvog ili zadnjeg glasa u riječi, povezivanje slogova i glasova u riječi i rastavljanje riječi na slogove i glasove)

Pripremila: Andrea Bulić, mag.rehab.educ.